31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 34/5

1.1.1.

Prijedlog izmjena provedbe zahtjeva iz okvira Bazel III. u sklopu drugog stupa (3) u Direktivi o kapitalnim zahtjevima (4) (CRD) nastoji ostvariti veću konvergenciju nadzora u Uniji tako da jasnije definira elemente redoslijeda kapitala i uvođenje smjernica drugog stupa o dodatnom regulatornom kapitalu, kao i znatno strože uvjete prema kojima nadležna tijela mogu izvršavati svoje nadzorne ovlasti u ovom kontekstu.

1.1.2.

Iako ESB načelno podržava konvergenciju nadzora, prijedlog razvoja regulatornih tehničkih standarda o dodatnom regulatornom kapitalu nije prikladan alat za postizanje tog cilja.

Kao prvo, zahtjevi u sklopu drugog stupa su drugačiji ovisno o instituciji, zbog čega se nadležno tijelo mora koristiti nadzornom procjenom. Oslanjanje samo na regulatorne tehničke standarde Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) ili njihova upotreba samo za dijelove elemenata rizika neće stvoriti pristup prilagođen pojedinoj instituciji i utemeljen na riziku, a koji uzima u obzir različitost profila rizika u institucijama, te bi čak sprječavao nadležna tijela da održavaju korak s rizicima i razvojem industrije.

Kao drugo, Smjernice EBA-e o zajedničkim postupcima i metodologijama za postupak nadzorne provjere i ocjene (SREP) (5) već pružaju zajednički temelj za dosljednu provedbu SREP-a u Uniji, koji omogućava dostatan stupanj nadzorne procjene i može se nadopuniti stručnim pregledima EBA-e. Posljednjih godina konvergencija je značajno poboljšana provedbom navedenih Smjernica (6) i uvođenjem ESB-ove SREP metodologije koja se dosljedno primjenjuje na području jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM) (7).

Uzimajući u obzir povoljan razvoj događaja, ESB smatra da je sadašnji okvir prikladan i da će po pitanju konvergencije, jedinstveno tržište i dalje imati koristi od postojećih alata, uz mogućnost njihove nadopune dodatnim korištenjem stručnih pregleda EBA-e.

1.1.3.

Pored toga, prijedlog izmjena CRD-a dodjeljuje kreditnim institucijama, a ne nadzornim tijelima, pravo odlučivanja unutar određenih granica, o sastavu regulatornog kapitala koji se drži radi udovoljavanja zahtjevima u sklopu drugog stupa i isključuje mogućnost utvrđivanja zahtjeva u sklopu drugog stupa tako da im se u potpunosti udovolji iz redovnog osnovnog kapitala. ESB smatra da bi nadzorna tijela trebala zadržati pravo određivanja zahtijevanog sastava dodatnog regulatornog kapitala i tražiti da se dodatni kapitalni zahtjevi moraju isključivo ostvariti iz redovnog osnovnog kapitala. S bonitetnog stajališta, kriza bankovnog sustava i nedavni događaji na tržištu pokazali su da može biti značajnih izazova u postupanju s, primjerice, instrumentima dodatnog osnovnog kapitala, čiji kapaciteti pokrića gubitka nisu jednako učinkoviti kao oni redovnog osnovnog kapitala, a čiji bi troškovi dodatno ugrozili profitabilnost kreditnih institucija. Pored toga, od trenutka preuzimanja zadaće bonitetnog nadzora, praksa ESB-a je da se za zahtjeve u sklopu drugog stupa koristi redovni osnovni kapital. Zahtijevanjem da se zaštitni slojevi kapitala popune isključivo redovnim osnovnim kapitalom, zakonodavna tijela Unije utvrdila su svoju sklonost prema kapitalu najviše kvalitete. Promjena u praksi imala bi za posljedicu smanjenje predvidljivosti za kreditne institucije, kao i nejednake tržišne uvjete.

1.1.4.

Premda će uvođenje zajedničkog temelja za određivanje smjernica za pitanja kapitala pomoći u njihovoj dosljednoj provedbi širom Unije, ESB smatra da bi prijedlog izmjena CRD-a trebao jasnije odražavati potrebu za fleksibilnim određivanjem uputa u sklopu drugog stupa. Konkretno, potrebno je uzeti u obzir vezu između praga testiranja otpornosti na stres i određenja uputa u sklopu drugog stupa. Budući da nadzorno testiranje otpornosti na stres služi kao polazna točka za određivanje uputa u sklopu drugog stupa, prijedlog izmjena CRD-a trebao bi, u skladu s trenutnim međunarodnim najboljim praksama, također dozvoljavati nadležnim tijelima primjenu fiksnog praga kod testiranja otpornosti na stres u svim kreditnim institucijama koji može biti niži od ukupnih kapitalnih zahtjeva za SREP (TSCR). Fleksibilnost korištenja fiksnog praga treba biti dostupna kao trajna mogućnost. Nadalje, korištenje TSCR-a trebalo bi prilagoditi metodologiji korištenoj pri testiranju otpornosti na stres. Primjerice, korištenje TSCR praga u nepovoljnom scenariju zahtijeva primjenu pristupa dinamične bilance. Dodatno, odredba o trogodišnjem preispitivanju treba biti uključena u prijedlog izmjena CRD-a.

1.1.5.

Nadalje, potrebno je dodatno razjasniti međudjelovanje uputa u sklopu drugog stupa i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj. Posebice je potrebno izbjeći moguće sukobe s ciljevima politike protucikličkog zaštitnog sloja kapitala. To uključuje prestanak oslovljavanja „cikličkih ekonomskih fluktuacija” kao cilja politike uputa u sklopu drugog stupa. Dalje, premda bi svako preklapanje uputa u sklopu drugog stupa i zahtjeva u sklopu drugog stupa trebalo izbjegavati, prijedlog izmjena CRD-a treba pojasniti da, kada testiranje otpornosti na stres prepozna dodatne vrste kreditnog rizika u hipotetskoj situaciji, a koje su dio zahtjeva u sklopu drugog stupa, nadležna tijela zadržavaju sposobnost primjene mjera za rješavanje tih rizika unutar smjernica drugog stupa.

1.1.6.

Prijedlog izmjena CRD-a ograničava ovlasti nadležnih tijela da zahtijevaju od kreditnih institucija da im dostave dodatne ili učestalije informacije. Premda ESB u potpunosti podržava osnovni cilj izbjegavanja dvostrukog izvješćivanja i smanjenja troškova izvješćivanja, mogućnost traženja ad hoc granularnih podataka od ključne je važnosti za pravilnu ocjenu profila rizika kreditne institucije za, između ostalog, potrebe SREP-a. Takve rizike je teško u potpunosti obuhvatiti unaprijed, pomoću usklađenog izvješćivanja, naročito zbog načina na koji se razvijaju aktivnosti i rizici kreditnih institucija. Štoviše, nadležna tijela će uvijek imati potrebu prikupljati dodatne granularne podatke kako bi pravilno ocijenila snage i slabosti kreditnih institucija u odnosu na konkretne rizike ili kategorije imovine, primjerice u kontekstu loših kredita. Iz tih razloga, stajalište ESB-a jest da bi navedena ograničenja trebala biti uklonjena iz prijedloga izmjena CRD-a.

1.1.7.

Nadležnim tijelima treba omogućiti da nameću zahtjeve regulatornog kapitala uvijek kad je kamatni rizik izvor zabrinutosti, a ne samo onda kad rizici prelaze određeni unaprijed utvrđen prag. Nadalje, prijedlog zaduženja EBA-e da odredi određene pojmove za svrhu ocjene izloženosti kreditnih institucija kamatnom riziku koji proizlazi iz aktivnosti knjige pozicija kojima se ne trguje, predlaže iscrpan popis okolnosti koje zahtijevaju provođenje nadzornih mjera kao rezultat mogućih promjena u kamatnim stopama (8). Stajalište ESB-a jest da nadležnim tijelima treba biti dati veću fleksibilnost u provođenju nadzornih mjera.

1.1.8.

Prijedlog izmjena CRD-a zahtijeva od nadležnih tijela da se savjetuju sa sanacijskim tijelima prije usvajanja dodatnih kapitalnih zahtjeva (9). Premda ESB podupire cilj postizanja učinkovite koordinacije sa sanacijskim tijelima, prijedlog za službeni postupak savjetovanja sa sanacijskim tijelima prije odlučivanja o zahtjevima dodatnog regulatornog kapitala ili pružanju smjernica na način određen u CRD-u pokazao bi se nepotrebno opterećujući i neopravdano formalan u praksi, bez poboljšanja sadržaja postojećeg uređenja. Osim toga, postojeći Memorandum o razumijevanju između ESB-a i Jedinstvenog sanacijskog odbora (10), koji je prvi puta proveden u kontekstu usavršavanja odluka donesenih na temelju SREP-a u 2016., već sad osigurava učinkovitu suradnju. Uzimajući u obzir neobvezujuću narav smjernica u području kapitala, odluka o donošenju takvih smjernica treba ostati izvan okvira zajedničkih odluka i treba isključivo biti predmetom izmjene informacija među članovima kolegija.

1.3.1.

ESB općenito podržava uvođenje mogućnosti da nadležno tijelo izuzme od primjene bonitetne zahtjeve na pojedinačnoj osnovi za društvo kći čije se sjedište nalazi u državi članici različitoj od one u kojoj se nalazi matično društvo, što je u skladu s uspostavom SSM-a i bankovne unije.

1.3.2.

Dodatni bonitetni zaštitni mehanizmi i tehničke modifikacije mogu se koristiti za rješavanje mogućih prijetnji financijskoj stabilnosti bankovne unije, koja još uvijek ide k svome dovršetku, a koje nastaju primjenom ovog mehanizma izuzeća. Osobito bi se sljedeća dva preduvjeta mogla uvesti kako bi društva kćeri imala koristi od izuzeća: (a) društva kćeri koja ispunjavaju uvjete za izuzeće ne smiju sama za sebe prelaziti određeni prag, npr. pragove značaja kako su određeni u SSMR-u; i (b) izuzeće treba biti ograničeno na najmanje 75 %, npr. najmanji iznos zahtjeva regulatornog kapitala mogao bi se smanjiti najviše od 8 % do 6 % iznosa ukupne izloženosti riziku. U tom pogledu, jamstvo bi bilo potrebno samo u odnosu na iznos zahtjeva regulatornog kapitala koji je stvarno izuzet. Nadalje, ESB preporuča da se ti uvjeti trebaju preispitati tri godine nakon njihovog stupanja na snagu i da se posebno treba razmotriti ako se donja granica treba dodatno smanjiti u kontekstu razvoja bankovne unije.

1.3.3.

Prijedlog izmjena CRR-a treba dodatno razjasniti da jamstvo koje za društvo kći daje matično društvo mora biti prikladno odraženo u bonitetnim zahtjevima za kreditni rizik koji se primjenjuje na to matično društvo. Matično društvo trebalo bi imati 100 % glasačkih prava u društvu kćeri.

1.3.4.

Konačno, trebalo bi postaviti prikladne prijelazne mehanizme za provedbu prekograničnog kapitalnog izuzeća, uzimajući u obzir daljnji planirani razvoj bankovne unije kako je naznačen u Komunikaciji Komisije Europskom Parlamentu, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o dovršetku bankovne unije (13) (dalje u tekstu: „Komunikacija o dovršetku bankovne unije”).

1.9.1.

Premda je zakonodavstvo 2. razine sveobuhvatno razjasnilo model u odnosu na uvjete kreditnog, tržišnog i operativnog rizika, takve specifičnosti još uvijek imaju nedostatke u pogledu kreditnog rizika druge ugovorne strane. ESB preporuča da se CRR izmijeni tako da se od EBA-e zatraži razvoj regulatornih tehničkih standarda sa specifičnim kriterijima procjene za metodu internog modela (IMM) i za naprednu metodu prilagodbe kreditnom vrednovanju (A-CVA). Ti regulatorni tehnički standardi trebaju detaljnije odrediti procjenu značajnosti promjena metode i proširenja modela za IMM i A-CVA. Konačno, treba dodati odredbu kojom će se kreditne institucije obvezati na dobivanje odobrenja od nadležnih tijela da bi se mogle prijaviti za A-CVA pristup.

1.9.2.

Kreditne institucije koje su već uvele IMM ne koriste isključivo tu metodu, već koriste i druge (vanjske) metode za izračun neke od svojih izloženosti. Stoga postoji zabrinutost da velik broj kreditnih institucija neće moći udovoljiti zahtjevu da se IMM ne smije primijeniti u kombinaciji s drugim metodama. U tu svrhu, CRR se treba izmijeniti da se omogući kreditnim institucijama da ishode odobrenje za korištenje IMM za kreditni rizik druge ugovorne strane na temelju trajnog izuzeća, kao što mogu za druge vrste rizika.

1.9.3.

Nadalje, trenutna pravila CRR-a za određivanje dospijeća treba proširiti tako da obuhvate transakcije financiranja izvedenica i vrijednosnih papira, kao i transakcije bez roka dospijeća.

1.9.4.

Definicija pojma nadzorne delte predložena od strane Komisije za novi standardizirani pristup mjerenju izloženosti kreditnog rizika druge ugovorne strane treba se izravnati s matematički ispravnim standardima Bazelskog odbora za nadzor banaka (BCBS).

1.10.1.

ESB podržava usklađivanje i poboljšanje nadzora nad financijskim holdinzima i mješovitim financijskim holdinzima. Važno je da se radnjama konsolidiranog nadzora mogu direktno ciljati matična društva bankovne grupacije, bez obzira radi li se o instituciji ili holdingu. U tom pogledu, temeljni je cilj nadzora osigurati da matično društvo vrši upravljanje i koordinaciju nad svojim podružnicama na način koji učinkovito potiče konsolidirani nadzor. Općenito, novi režim treba omogućiti da se u obzir uzmu određena posebna svojstva financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga i njegove uloge unutar grupacije, u cilju izbjegavanja prekomjernih prepreka funkcioniranju grupacije.

1.10.2.

Pojedine aspekte prijedloga izmjena CRD-a i CRR-a bilo bi korisno poboljšati ili razjasniti. Primjerice, potrebno je pojasniti na koji je način prijedlog izmjena u pogledu odobrenja financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga povezan s postojećim pravilima nadzora nad kvalificiranim udjelima. Pored toga, prijedlog izmjena CRD-a i CRR-a nedovoljno jasno ukazuje koja se od postojećih odredbi o kreditnim institucijama trebaju tumačiti kao ona koja uključuju financijski holding i mješoviti financijski holding za potrebe konsolidiranog nadzora. Potrebna je daljnja specifikacija u odnosu na postojeće nadzorne mjere koje konsolidirajuće nadzorno tijelo može primijeniti na financijski holding i mješoviti financijski holding.

1.10.3.

Pored toga, treba razmotriti učinak prijedloga izmjena na članak 111. CRD-a. Posebno brine što se konsolidirajuće nadzorno tijelo može nalaziti u području nadležnosti različitom od onog u kojem se nalazi financijski holding ili mješoviti financijski holding. Tada bi konsolidirajuće nadzorno tijelo trebalo osigurati sukladnost s konsolidiranim zahtjevima za financijski holding ili mješoviti financijski holding osnovan u drugoj državi članici. Prijedlog izmjena CRD-a trebao bi uključiti odredbe koje podrobnije određuju kako provesti učinkovitu prekograničnu suradnju u takvom slučaju.

1.10.4.

Konačno, prijedlog izmjena CRD-a trebao bi uključiti odredbe koje pojašnjavaju tretman postojećih financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga koji su u području primjene ovih odredbi.

1.12.1.

SSMR dodjeljuje ESB-u određene zadaće koje se odnose na bonitetni nadzor kreditnih institucija, u pogledu doprinošenja sigurnosti i pouzdanosti kreditnih institucija i stabilnosti financijskog sustava. Obavljanje tih zadaća vrši se uz punu pažnju prema jedinstvenosti i integritetu unutarnjeg tržišta te jednakom tretmanu kreditnih institucija i s ciljem sprječavanja regulatorne arbitraže (25). U tu svrhu, ESB mora primijeniti odgovarajuće pravo Unije, a kad se to pravo odnosi na direktive, onda i nacionalno zakonodavstvo kojim se prenose te Direktive (26), posebno CRD i Direktiva o oporavku i sanaciji banaka (27) (BRRD). Međutim, neke nadzorne ovlasti koje se ne spominju poimence u pravu Unije i različitosti u nacionalnim zakonodavstvima imaju za posljedicu asimetričnost u nadzornim ovlastima ESB-a diljem država članica sudionica.

1.12.2.

U tom pogledu, ESB je već ispitao opseg i granicu postojećih nadzornih ovlasti i razvio pristup kojim se osigurava dosljedno tumačenje ovlasti ESB-a. Usprkos ovom pojašnjenju nadležnosti ESB-a, određivanje postojećih nadzornih ovlasti putem zajedničkog pravnog temelja u pravu Unije potaknulo bi nužnost njihova prenošenja i pomoglo pojasniti ako se određena ovlast pružena nacionalnim pravom može podvesti pod nadležnost određene zadaće dodijeljene ESB-u. Nadalje, time bi se potaknulo izjednačavanje tržišnih uvjeta u nadzoru banaka u Uniji kroz usklađivanje nadzornih ovlasti nadležnih tijela. Da bi se to postiglo, pravo Unije trebalo bi sadržavati jasno pozivanje na dodatne nadzorne ovlasti u brojnim područjima, radi izbjegavanja nesigurnosti u odnosu na izravne nadzorne ovlasti ESB-a i radi osiguravanja ravnopravnih tržišnih uvjeta u odnosu na nadzornim ovlastima diljem bankovne unije. Ta se područja većinom odnose na preuzimanja u trećim zemljama, spajanja odnosno pripajanja, prijenose imovine i druge strateške odluke, izmjene statuta kreditnih institucija i sporazume njihovih dioničara o ostvarivanju glasačkih prava, odobravanje kredita povezanim stranama, izdvajanje aktivnosti poslovnih procesa od strane kreditnih institucija, nadzorne ovlasti u vezi s vanjskim revizorima i dodatne ovlasti povezane s izdavanjem odobrenja za rad kreditnim institucijama.

1.13.1.

CRD trenutno ne propisuje uvjete postupka po kojem bi nadležna tijela trebala izvršavati procjenu članova upravljačkih tijela. Kao posljedica toga, nacionalne prakse se znatno razlikuju u odnosu na vrijeme procjene, rokove i provodi li se procjena prije ili neposredno nakon imenovanja. ESB preporučuje izmjene prava Unije radi daljnjeg usklađivanja postupaka procjena „sposobnosti i primjerenosti”.

1.13.2.

Nositelji ključnih funkcija imaju važan utjecaj na svakodnevno rukovođenje kreditnim institucijama, kao i u njihovoj upravljačkoj strukturi. ESB preporučuje da se pravo Unije izmijeni tako da obuhvati definiciju nositelja ključnih funkcija i razjasni definiciju višeg rukovodstva. Osim toga, radi usklađivanja nacionalnih pristupa, treba biti uvedena odredba o ovlastima nadležnih tijela kada procjenjuju nositelje ključnih funkcija u značajnim institucijama.

1.16.1.

Postojanje nacionalnih opcija i diskrecijskih prava u području bonitetnih propisa sprječava ostvarenje jedinstvenih pravila na razini Unije i stvara dodatnu razinu složenosti i troškova, pri čemu se dopuštaju mogućnosti za regulatornu arbitražu. Opcije država članica posebno stvaraju prepreke učinkovitom djelovanju SSM-a, koji mora uzimati u obzir različite propise i prakse u državama članicama sudionicama. Istodobno i različito korištenje takvih opcija ima za posljedicu „neujednačeni regulatorni okvir”, koje može otežati nesmetano funkcioniranje nadzora ESB-a u državama članicama sudionicama, kao i u odnosu na izloženosti povezane s trećim zemljama.

1.16.2.

U nekim slučajevima, ove različitosti također utječu i na nadzorne ovlasti. Stoga, te opcije i diskrecijska prava koja nisu opravdana s bonitetnog stajališta trebaju biti izravno usklađena zakonodavstvom 1. razine. Slično tome, uvođenje novih opcija i diskrecijskih prava treba obeshrabriti, kao što je primjerice slučaj u prijedlogu izmjena CRR-a u području vlasničkih ulaganja u fondove.

2.1.1.

ESB podržava uvođenje zahtjeva u vezi s omjerom financijske poluge u pravo Unije i njegovu kalibraciju na 3 %, što je u skladu s standardima BCBS-a i preporukama EBA-e (30). ESB preporučuje da detaljna provedba standarda omjera financijske poluge u Uniji uzima u obzir ishode trenutnih međunarodnih rasprava, ponajprije unutar BCBS-a, kao i sva daljnja kretanja na međunarodnoj razini.

2.1.2.

Prijedlog izmjena CRR-a ukida postojeće diskrecijsko pravo nadležnih tijela da izuzmu iz mjere izloženosti omjera financijske poluge bilo koje izloženosti unutar grupe koje su već izuzete od pondera rizika i izloženosti koje proizlaze iz prijenosa reguliranih štednih depozita (31), i umjesto toga uvodi automatska izuzeća za te izloženosti (32). ESB je mišljenja da bi kreditnim institucijama bilo dozvoljeno izuzeti te izloženosti iz omjera financijske poluge samo ako je nadležno tijelo dalo naknadno odobrenje, poslije procjene odnosnih rizika povezanih s financijskom polugom, kao što je slučaj u trenutno mjerodavnom pravu Unije. U odnosu na značajne institucije u SSM-u, procjena se temelji na Priručniku ESB-a o opcijama i diskrecijskim pravima koja su dostupna prema pravu Unije (33).

2.1.3.

Ako se izuzeće izloženosti koje proizlaze iz službeno podupiranih izvoznih kredita (34) namjerava zadržati, potrebno ga je ograničiti na nužnu mjeru, koja se promatra razini potrebe širom Unije, a ne nacionalnih preferencija, jer se radi o odstupanju od standarda BCBS-a. Automatsko izuzeće izloženosti koje proizlazi iz promotivnih kredita od mjere izloženosti (35) također odstupa od standarda BCBS-a i u sukobu je s logičkom osnovom omjera financijske poluge kao mjere koja nije utemeljena na riziku. Nadalje, ovo automatsko izuzeće nije u skladu s preporukama EBA-e i ometa učinkovitu usporedbu omjera financijske poluge na diljem tržišta. Konačno, tekst koji opisuje neka izuzeća, koja su često nejasna u odnosu na uvjete koji se moraju ispuniti, mogu omogućiti institucijama tumačenje izuzeća na različite načine, što može dovesti do toga da izuzeća imaju širu primjenu i da nisu usmjerena prema vrlo specifičnim slučajevima.

2.1.4.

ESB podržava uvođenje dodatnog omjera financijske poluge posebno za globalne sistemski važne institucije (GSV institucije), koji bi trebao biti utemeljen na međunarodnim standardima u odnosu na oblikovanje i kalibraciju takvih zahtjeva nakon što budu konačno dovršeni. Dodatni zahtjevi za globalne sistemski važne institucije trebali bi odražavati njihovu sistemsku važnost i određivati dodatni kapacitet pokrića gubitaka potreban za osiguravanje dodatne zaštite protiv njihovog mogućeg propadanja.

2.1.5.

Prijedlog izmjena CRR-a također određuje odstupanje početne marže u slučaju izloženosti izvedenica povezanih s poravnanjem klijenata, što je još jedan element koji odstupa od standarda BCBS-a. Tretman početnih marži za ove transakcije osjetljivo pitanje, o kome se trenutačno provodi preispitivanje na međunarodnoj razini. Provedba u Uniji bi trebala odražavati zaključke tog preispitivanja po njegovom dovršetku (36).

2.1.6.

Prijedlog izmjena CRR-a zadržava trenutni pristup za izračun omjera financijske poluge na temelju bilance na kraju tromjesečja (37). ESB preporučuje preispitivanje ove odredbe, uzimajući u obzir trenutne međunarodne rasprave u odnosu na referentno razdoblje za izračun omjera financijske poluge.

2.1.7.

Pitanje kako tretirati pričuve središnje banke za svrhe izračuna izloženosti omjera financijske poluge je drugo osjetljivo pitanje koje je trenutno pod preispitivanjem na međunarodnoj razini. Provedba omjera financijske poluge prema pravu Unije treba uzeti u obzir zaključke tog preispitivanja kada budu dovršeni.

2.1.8.

ESB se slaže s preporukama EBA-e da središnje druge ugovorne strane ne bi trebale biti predmetom zahtjeva omjera financijske poluge čak i ako ti subjekti imaju bankarsku licenciju u nekim državama članicama. Izuzeće tih središnjih drugih ugovornih strana od omjera financijske poluge opravdavaju posebni zaštitni mehanizmi koje je središnjim drugim ugovornim stranama nameće Uredba (EU) br. 648/2012 i činjenica da su obveze središnjih drugih ugovornih strana, kao što su marže koje se drže u obliku depozita, se uglavnom prikupljaju za potrebe upravljanja rizikom, a ne za financiranje investiranja.

2.2.1.

Prijedlog izmjena CRR-a odstupa od standarda BCSB-a u odnosu na tretman visokokvalitetne likvidne imovine prvog stupnja jer primjenjuje faktor potrebnih stabilnog izvora financiranja od 0 % (RSF), umjesto faktora od 5 % (38). ESB predlaže da se zahtjev vezan uz stabilan izvor financiranja treba održati za visokokvalitetnu likvidnu imovinu prvog stupnja (isključujući gotovinu i rezerve središnjih banaka, na koju bi trebalo primijeniti RSF faktor od 0 %), jer je ta imovina podložna cjenovnom riziku tijekom vremenskog razdoblja od jedne godine, čak i u izostanku stresnog scenarija. Uvođenje jednakog tretmana kao i za koeficijent likvidnosne pokrivenosti nije prikladno, uzimajući u obzir razlike u vremenskom okviru ta dva standarda.

2.2.2.

Prijedlog izmjena CRR-a također odstupa od standarda BCBS-a u odnosu na tretman rizika budućeg financiranja u ugovorima o izvedenicama (39). ESB pozdravlja zaduženje povjereno EBA-i da izvijesti Komisiju o mogućnosti prihvaćanja mjere koja je osjetljivija na rizik (40), obzirom da standardi BCBS-a nisu dovoljno osjetljivi na rizik (41). Međutim, prijedlog prijelaznog uređenja sadrži određene konceptualne nedostatke koji otvaraju mogućnosti za regulatornu arbitražu, a njihov utjecaj na kreditne institucije još nije procijenjen. Stoga, dok se ne utvrdi prikladnija metodologija, ESB predlaže da prijelazni režim treba biti usklađen sa standardima BCBS-a.

2.2.3.

Po pitanju tretmana transakcija osiguranih kolateralom, prijedlog izmjena CRR-a primjenjuje niži RSF faktor na osigurane i neosigurane transakcije s financijskim drugim ugovornim stranama s preostalim dospijećem manjim od šest mjeseci nego što je propisano standardima BCBS-a (42). Potrebno je izvršiti sveobuhvatno preispitivanje čimbenika primijenjenih na osigurane transakcija obuhvaćenih omjerom neto stabilnih izvora financiranja, na temelju dubinske analize, radi utvrđivanja jesu li čimbenici za određene instrumente osiguranja i rokove dospijeća ispravno kalibrirani. Dok se takvo preispitivanje ne poduzme, ESB predlaže da se primjene RSF faktori koji su određeni standardima BCBS-a.

2.2.4.

Prijedlog izmjena CRR-a uključuje izuzeće od zahtjeva omjera neto stabilnih izvora financiranja za imovinu i obveze izravno povezane s općim pokrivenim obveznicama usklađenim s Direktivom 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (43) i za obveznice s isplatom glavnice po dospijeću, time da se rok dospijeća može produljiti (eng. „soft bullet”) i obveznice s rokom dospijeća koji se može produljiti kako bi bio istovjetan dospijeću odnosne imovine (eng. pass through) udovoljavaju određenim kriterijima uzrokovanja dospijeća (44). ESB podržava preporuku EBA-e prema kojima se trebaju izuzeti samo strukture pokrivenih obveznica s rokom dospijeća koji se može produljiti kako bi bio istovjetan dospijeću odnosne imovine, budući da one ne predstavljaju rizik financiranja banke izdavatelja (45). Nasuprot tome, ESB predlaže da druge pokrivene obveznice ne trebaju biti izuzete iz omjera neto stabilnih izvora financiranja, jer te obveznice, slično ostalim dugoročnim obvezama, sadržavaju značajni rizik financiranja koji nije umanjen njihovim strukturnim obilježjima. Uzimajući u obzir važnost pokrivenih obveznica u financiranju banaka, de facto izuzeće većine pokrivenih obveznica značajno razrjeđuje bonitetne standarde.

2.3.1.

ESB pozdravlja prijedlog za provedbom novih standarda BCBS-a o tržišnom riziku koji proizlazi iz temeljnog preispitivanja knjige trgovanja (FRTB) u pravo Unije (46). ESB preporuča da detaljna provedba standarda FTRB-a u Uniji, posebno odgovarajuća prijelazna uređenja, uzima u obzir ishod trenutnih međunarodnih rasprava, ponajprije unutar BCBS-a, kao i sva daljnja događanja na međunarodnoj razini. Nadalje, trenutačno zamišljen dvogodišnji rok za provedbu možda neće biti dovoljan institucijama da dokažu usklađenost sa zahtjevima modela, kao i nadzornim tijelima da ispravno ocijene i odobre modele tržišnog rizika. Razlog tome leži u činjenici da će tehnička specifikacija niza važnih aspekata pristupa internih modela biti predviđena u regulatornim tehničkim standardima koji će biti dostupni tek znatno nakon što prijedlog izmjena CRR-a stupi na snagu. Zbog tog razloga bilo bi preporučljivo produljiti provedbenu fazu.

2.3.2.

Predloženo prijelazno razdoblje koje uvodi značajno smanjenje ponovne kalibracije (za 35 %) kapitalnih zahtjeva FRTB-a kroz razdoblje od tri godine, predstavlja razlog za zabrinutost jer u određenim institucijama može za određene institucije dovesti do značajno niže razine kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik od postojeće Premda prijelazno razdoblje može pomoći u ublažavanju učinka na kapitalne zahtjeve kreditnih institucija, ESB predlaže da se prijelazna kalibracija izvrši postupno, prema unaprijed utvrđenom rasporedu, te kombinira s najnižim pragom radi sprječavanja pada kapitalnih zahtjeva tržišnih rizika ispod trenutnih razina.

U odnosu na dodatne izmjene okvira tržišnog rizika u pogledu postizanja veće razmjernosti, ESB smatra prikladnim prijedlog izmjena CRR-a kojim se institucijama s malim knjigama trgovanja omogućuje korištenje pojednostavljenih pristupa, sve dok se pragovi za primjenu drže na razini iznesenoj u prijedlogu. Međutim, predloženi pojednostavljeni standardizirani pristup treba biti dovoljno osjetljiv na rizik i voditi prema kapitalnim zahtjevima koji su prikladni u usporedbi s novim pristupima primjenjivim na veće kreditne institucije. U tu svrhu, buduće revizije CRR-a trebaju uzeti u obzir relevantna događanja na razini BCBS-a.

2.3.3.

Prijedlog izmjena CRR-a ne sadrži neke ključne elemente standarda BCBS-a, kao što je specifikacija testa dodjele dobiti i gubitka, izravno u zakonodavstvu prve razine, čime ih ostavlja budućem delegiranom zakonodavstvu. ESB predlaže da se ovi elementi uključe izravno u CRR, s time da se samo tehničke specifikacije provode u tehničkim standardima.

2.3.4.

Prijedlog izmjena CRR-a kreditnim institucijama daje značajnu količinu slobode modeliranja, što može dovesti do ozbiljnih različitosti u nadzornim praksama i modeliranju rizika. Kao odgovor na to, ESB predlaže se u CRR uvrste ograničenja modeliranja razvijena kao dio FRTB-a na temelju usporednih studija.

2.3.5.

Za razliku od standarda BCBS-a, prijedlog izmjena CRR-a dopušta kreditnim institucijama da bez ograničenja odaberu odjele za trgovanje za koje podnose zahtjev za odobrenje internog modela i za koje drže standardizirani pristup. U cilju sprječavanja regulatorne arbitraže, nadležna tijela trebala bi imati mogućnost, temeljem pristupa koji su odabrale kreditne institucije za usporedive odjele za trgovanje, odrediti uključivanje onih odjela za trgovanje za koje smatraju da bi trebali biti unutar opsega pristupa internih modela.